0
Godišnjica smrti Zorana Bečića

Godišnjica smrti Zorana Bečića

Zoran Bečić je do kraja života igrao svoju posljednju ulogu, dobivši i svoj posljednji aplauz na otvorenoj sceni, tumačeći lik Alihodže u predstavi "Legenda o Ali-paši".
Kategorija: Ličnosti
Datum: 29.03.2006.
Zoran Bečić, doajen bosanskohercegovačkog glumišta, rođen je 2. aprila 1939. godine u Čačku (Srbija), a preminuo 29. marta 2006. godine u Sarajevu. Studirao je na Beogradskoj akademiji u klasi čuvenog Mate Miloševića i 1966. godine diplomirao glumu. Iste godine "odletio je na jug" u drevnu Ragusu (Dubrovnik) gdje se, u teatarskom angažmanu, zadržava dvije godine. Iz tog perioda najradije se sjećao uloga u predstavi "Ljubavnici" nepoznatog renesansnog autora, te "Ljubaji" Muriella Shisgala. Nakon Dubrovnika dolazi u Sarajevo, gdje nastupa u tadašnjem "Malom pozorištu" (današnji Kamerni teatar 55) koje je bilo rodonačelnik pozorišne avangarde na Balkanu.

U Sarajevu je debitovao u nezaboravnoj predstavi Radoslava Dorića "Noć ubica", a zatim je u tri sezone odigrao čitav niz zapaženih uloga, počev od glavnih u predstavama "Pljačka" i "Mračna komedija", pa do sporednih u predstavama "Usamljena gomila" i "Veleizdajnički proces", sve do naslovnih u predstavama "Viktor ili djeca na vlasti" i "Idiot".
Ne odoljeva izazovu da se dokaže i u Beogradu gdje odlazi 1971. godine, odakle se nakon dvije sezone vraća u Sarajevo, ovaj put u Narodno pozorište. U narodnom igra brojne zapažene uloge, od kojih treba izdvojiti one u predstavama "Priče iz Bečke šume", "Bašeskija", "Čežnja pod brestovima", "Nora", "Hrvatski Faust", "Na Božijem putu", "Omer-paša Latas" i ponad svega ulogu Rjepnina u "Romanu o Londonu" Miloša Crnjanskog, a u režiji Sulejmana Kupusovića.
Podjednako je vezan i za Kamerni teatar 55. Ostvaruje uloge u predstavama "Smrt trgovačkog putnika", "Rucante", "Sporting life", "Lijepa Vida", "Divlje meso", "Karamazovi", "Makedonsko slanje", "Nije čovjek ko ne umre", a i danas se pamti njegova sjajna rola Henrika u "Vjenčanju Gombroviča", u režiji Tadeusha Mintza. Za ostvarenja u predstavi "Noć ubica" je dobio "Zlatni lovor vijenac" Internacionalnog teatarskog festivala MESS.

Tokom opsade Sarajeva, Zoran Bečić je nastavio svoj glumački rad u Sarajevu i bio jedan od utemeljitelja SARTR-a (Sarajevski Ratni Teatar) te akter kultne predstave "Sklonište". Debitovao je i kao reditelj remake-postavkom predstave "Nije čovjek ko ne umre" Velimira Stojanovića. Nakon toga režira i "Memoare Mine Hauzen", Safeta Plakala u produkciji SARTR-a, kao i dvije predstave u Kamernom teatru 55: "Suton" Ive Vojnovića i "Smrt i djevojka" Ariela Dorl'mana, a u mostarskom Narodnom pozorištu predstavu "Nije čovjek ko ne umre".

"Mnogi su me pitali jesam li ja, kao Srbin iz Čačka, požalio što sam ostao za vrijeme rata u Sarajevu. Nikada. I ne daj Bože da se to ponovi, učinio bih isto. Uz sve tuge, tragediju i užas kroz koji je prošao ovaj grad, bilo je toliko topline, ljubavi, razumijevanja i lijepih riječi."

Zoran Bečić - Zapis o zemlji (Mak Dizdar) Kao glumac, često gostuje u Tuzli, predstavom "Hamdibeg", kao i Mostaru, predstavom "Ruho". U Narodnom pozorištu Sarajevo, gdje je proveo svoje posljednje glumačke dane, obavljao je i funkciju direktora drame. Zoran Bečić je do kraja života igrao svoju posljednju ulogu, dobivši i svoj posljednji aplauz na otvorenoj sceni, tumačeći lik Alihodže u predstavi "Legenda o Ali-paši". U sklopu Festivala komedije Bosne i Hercegovine "Mostarska liska 2006." posthumno mu je dodijeljena nagrada "Velika mostarska liska".


Događaji na dan: 29 - Mart

Foto galerija:
/

Video galerija:
/

PRETRAGA:



Uslovi korištenja | Marketing | Želiš pomoći? | Kontakt 2019 © historija.ba