0
Godišnjica pogibije Dževada Begića - Đilde

Godišnjica pogibije Dževada Begića - Đilde

Dževad Begić (Đilda) bio je prijeratni vođa navijača FK "Željezničar". Posthumno je dobitnik najvećeg armijskog priznanja, značke "Zlatni ljiljan".
Kategorija: Rat
Datum: 11.07.1992.
Dževad Begić (Đilda) bio je prijeratni vođa navijača FK "Željezničar". Poslije osnovne škole završava zanat za limara i radi na poslovima obezbjeđenja objekata i ustanova. Sretno živi sa suprugom Hajrudinom sa kojom ima četiri kćerke, Melihu, Melisu, Mirnelu, Dženitu, a peta najmlađa rađa se poslije Dževadove smrti. Bio je po mnogo čemu poseban čovjek, dobar otac, suprug i zaljubljenik u fudbal i "Plave" sa Grbavice.

Kao što je bio iskreni vođa navijača "Želje", tako je sa istim žarom i patriotizmom krenuo u borbu protiv agresora čim se čuo prvi pucanj u Sarajevu. Zajedno sa svojom braćom Halilom i Izetom postaje član pokreta "Zelene beretke" u borbenoj jedinici Bosnae max. Veoma hrabar i odvažan mnogo puta izlazi kao pobjednik iz izuzetno teških i opasnih  akcija koje će vječno ostati u sjećanju njegovih saboraca.

Za Đildu kažu da je bio običan momak. Porodicu je izdržavao kako je znao i nije birao posao - radio je najčešće kao izbacivač. Znao je s ljudima, a sama njegova pojava je tjerala i one najveće mangupe da razmisle dva puta prije nego se usprotive Đildi.

Kažu da se naoružao onog dana kada su u Sarajevu postavljene prve barikade. Priča kaže da je pokucao na vrata jednom od četnika i da mu je taj četnik bez mnogo dilema 'poklonio' automat.

Od tog dana do dana pogibije Đilda je bio sve - i rezervni policajac i teritorijalac i dio interventnog voda, borio se i na Ilidži i na Blekinom potoku i na Zlatištu. Naprosto, bio je dio sarajevske mladosti odjednom suočene sa potrebom da navijačke rekvizite zamijeni ubojitim. Za spas svojih najdražih, to je i činio ...

Đildini bližnji pamte da je govorio: "Ako treba ginuti, samo da nije od snajpera. Neka to bude muški",  ali u trećem mjesecu agresije na BiH metak zločinca sa tada okupirane Grbavice zauvijek je prekinuo njegov život. I to baš sa Grbavice za koju je živio.

Tog kobnog  11. jula 1992. godine  u naselju Pofalići u pokušaju da pomogne ranjenoj ženi biva pogođen snajperskim hicem. A samo noć prije toga je bio glavni u razbijanju četničkog gnijezda na Zlatištu. Mnogi i danas prepričavaju njegove podvige, koje je izvodio prateći sopstvenu parolu sa samog početka rata - "Ne možete vi Đildi ništa!"

Na mjestu pogibije hrabrog Đilde, Komanda 1. korpusa podigla je spomen-ploču. Dva dana nakon pogibije rahmetli Đilda je pokopan na šehidskom mezarju Kovaci.

Posthumno je dobitnik najvećeg armijskog priznanja, značke "Zlatni ljiljan" i takođe posthumno proizveden u čin natporučnika. Kćerka Dzevada je rođena nedugo nakon njegove pogibije. Brat Izet je poginuo iste godine, nemalo poslije Đildine pogibije. Bivša ulica Livanjska danas nosi ime "Braće Begić".

Izvor: themaniacs.org


Događaji na dan: 11 - Juli

Upozorenje! Ova galerija može sadržavati potresan foto i video materijal!
Foto galerija:
/

Video galerija:

PRETRAGA:



Uslovi korištenja | Marketing | Želiš pomoći? | Kontakt 2019 © historija.ba