Rođen Gabrijel Jurkić

Gabrijel Jurkić jedan od najvećih likovnih umjetnika sa prostora Balkana. Rođen je u Livnu, 24. marta 1886, a umro 25. maja. 1974. također u Livnu. Bio je najznačajniji impresionista u BiH. Potomak je ugledne livanjske obitelji, koja se, prema tradiciji, doselila iz Hrvatskog primorja, a zvala se i Kostović. Gabrijel se rodio u obiteljskoj kući kao četvrto dijete i stariji blizanac s Mirkom. Osnovnu školu je završio u Livnu, te se upisuje u Trgovačku školu, a zatim 1902. u Srednju tehničku školu u Sarajevu. Uskoro napušta školu kako bi se posvetio slikanju. Sam uči slikati (dvije kopije po Böcklinu: Otok smrti i Otok s hramom, 1905) i smišlja način kako doći do stipendije.

Učio je slikarstvo u privatnoj školi Čikoša i Crnčića (1906/07) i Privremenoj višoj školi za umjetnosti umjetni obrt (1907-08) u Zagrebu, a zatim na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču kod Aloisa Deluga (1908-09). Akademiju likovnih umjetnosti završava u Sarajevu, gdje ima niz velikih i uspješnih izložbi. Uz njegovu veliku izložbu u Sarajevu (1911.), koja je nešto kasnije bila prenesena i u Zagreb, veže se i svojevrstan rekord domaće likovne kritike - 50 napisa objavljenih u sarajevskoj i zagrebačkoj štampi.

Njegovo stvaralaštvo se dijeli u 3 faze.
- Prva faza njegovog slikarstva odlikuje se romantičnošću, inspiriranošću krajolicima (Kod ovaca, Marina I). Crta portrete dragih ljudi (Moja majka i druge...).
- Druga faza njegovog stvarlačkog života počinje zaokretom ka imresionizmu. Slika efekte svjetla i bijele boje (Impresija, Snježna idila), otvarajući širok spektar boja (Dvije sestre u suncu).
- U trećoj fazi, Gabrijel slika bosanske krajolike, dočarava i iskazuje ljepotu svoje rodne grude. Religioznost u njegovom djelu se odražava upravo kroz slikanje prirode. Tražio je ljepotu, istinu i u tome je uspio.

Život se s njim grubo poigrao 1956. Gabrijel Jurkić naglo je u Sarajevu postao persona non grata, izbačen je iz stana i ateljea, prokazan kao politički grešnik i munjevito uklonjen sa umjetničke scene.

Nakon skoro 50 godina u Sarajevu vratio se u Livno, u atelje franjevačkog samostana na Gorici, gdje je živio sa suprugom Štefom. Utočište i mir je našao u ateljeu franjevačkog samostana na Gorici. Tu je umro 25. maja 1974. i pokopan je na goričkom groblju. Svoje slike je oporučno ostavio samostanu, i samom gradu Livnu.